VALENTIN MATIĆ
(Beograd, 15.II 1969- )
ZAŽMURI
Zažmuri,
Izgradi svetove drugačije,
Osećaš li na usnama dodir prošlosti,
Iščezla plemena ljudska,
Još postoje u sakrivenom mraku,
Sve tiho prolazi i odlazi,
Kada otvorenim očima obnavljaš sutra.
Zažmuri i dodirni otišle,
Ljubljene, neprežaljene ljude,
Samo čoveka toliko može da boli,
Praznina nastala odlascima voljenih,
Samo našem rodu sećanje,
Donosi suze ukradene iz vrta bajki,
Gde vile ne pobeđuju uvek.
Povetarcu predaj lice da ga mazi,
Prebroj preživele sudbine,
Prekobrojan je svako ko vazda ćuti,
Sakupi ostatak rodbine,
Napravi nedeljni ručak,
Zažmuri kada pomisliš zlo,
Preobrazi se u veliko čudo,
Nemoj živeti tek onako,
U sebi ostvari dobro svako.
Otvorene oči znaju da te slažu,
Povuku na pogrešnu stranu,
Poveruješ da si dovoljno hrabar,
A život često samo zna da boli,
Zato zažmuri da bi stigao do kraja,
Ostani pomalo svoj,
Dok tišina pravi sa nebom spoj,
Gde god da kreneš po svetu snova,
Zatvorenih očiju punih mraka,
Ostvarljiva je želja svaka,
Zato brzo zažmuri,
Do mene požuri!
- 9. 2020.
(Pesma iz zbirke: Valentin Matić, “Pesme iz egzila”, Prometej, 2022, 26-27; Fotografiju možete pronaći ovde.)